“Tora. Moj nikad prežaljeni pas. Stvorenje koje mi je potpuno promijenilo život, mojoj djeci poklonilo prekrasna sjećanja, a mene naučilo da nitko nije toliko slomljen i uništen da ga ljubav ne bi izliječila.”
Zagrebačka glazbenica, majka dvoje djece i skrbnice dva psa, u ovoj se kolumni Jutarnjeg prisjeća svoje najdraže ljubimice – Tore, kujice koju je udomila iz Noine arke.
Torina priča (2013. g.):
Znate li od kada je Tora u Noinoj arci? Još od kolovoza 2010. godine. Taj je dan sa štenetom dolutala do benzinske postaje u Lučkom. Bila je mršava, dehidrirana, izranjavana, umorna, a neki joj je monstrum ranije odrezao uši. Iz ove faze je i fotografija brižne mamice Tore i bebača.
Štene je odavno udomljeno.
A Tora? Na ono što je nekada prošla podsjećaju samo njezine osakaćene uši. Karakterno – Tora je predivna: izuzetno draga, umiljata, a opet nezahtjevna i nenametljiva. Izgledom – i opet je Tora predivna, velika, lijepe smeđe boje, elegantna…. 
Iako velika, Tora je idealna za stan jer je mirna i poslušna. Tora je križanka nizozemskog ovčara i ima 6 godina. Sterilizirana je, cijepljena i čipirana.
“Ona nikad nije osjetila nježnost, brigu i ljubav. Jedino za što je znala bilo je zlostavljanje, naredbe, izolacija i patnja. Prošle su godine i nitko nije pitao za Toru. U Noinoj je arci bila zbrinuta i voljena, ali azil nije dom. Ona je roba s greškom i nju nitko ne želi. Nitko ne vidi koliko je topline i tuge u tim okicama, što je ona sve prošla.”
Cijeli tekst pročitajte ovdje: Jutarnji.hr/vaumijau
I ne zaboravite da puno psećih i mačjih tužnih okica željnih ljubavi čeka u Noinoj arci.
Otvorite svoje srce i vrata svog doma, oni vas čekaju.
