2015. godina – godina kada je udomljen Alf!
Po prvi puta u našem tradicionalnom „online izvješću“ nećemo spominjati probleme! Imamo ih i previše, iz godine u godinu, pa ni 2015. nije izuzetak. I ZATO – NEĆEMO O PROBLEMIMA!
Ono što je definitivno obilježilo 2015. godinu je udomljenje Alfa! Alf nam je stigao kao beba, prije 11,5 godina. Punih 11,5 godina ispraćao je netom udomljene psiće, svjedočio je tužnom gubitku starčića koji nisu dočekali dom, bio je svjedokom dolazaka tisuća novih peseka i maca. Da može, Alf bi sigurno napisao knjigu. Sada ima pametnijeg posla od pisanja knjige jer po prvi put usred zime uživa na toplom. I neka, zaslužio je.
Godinu je obilježila i kujica Olja. Preslatka Olja nam je vraćena jer su udomitelji otišli u dom umirovljenika. Nakon suza i suza zbog rastanka, Oljini udomitelji napustili su dom, vratili su se kući jer je svaki dan bez Olje bio bolan. I tako se i Olja vratila kući.
Godinu je obilježila i sretno udomljena Fausta. Prije samo nekoliko dana, kada su započeli trudovi udomiteljice, bila je strašno brižna, pusama je pokušala ublažiti bol i nestrpljivo čekamo javljanje obitelji kako je Fausta dočekala bebu po dolasku iz rodilišta. Kraj godine obilježio je i Šamon, sretno udomljena njuškica u čijoj se obitelji očekuje beba. Samo da znate da je omiljena Šamonova poza za spavanje s glavom na trbuhu buduće mamice, tako da čuje što radi beba. Ozbiljno razmišljamo o otvaranju novog albuma na fejsu „Bebe i udomljene njuške“ 🙂
Tijekom 2015. nema gdje nas nije bilo. Naš je štand bio na Bundeku, u Westgate-u, u Koprivnici, u King Cross-u, na Trgu Bana Jelačića…
Godinu je obilježila i PluTrka čiji je prihod išao Noinoj arci. To je prva trka peseka i njihovih vlasnika u Zagrebu. Organizirali su je u lipnju na Zrinjevcu “Cest is d’Best” i portal trcanje.hr. Dobila je ime u spomen na psa Pluta, najpoznatijeg zagrebačkog čuvara gradilišta čiji se spomenik nalazi u Bogovićevoj ulici.
U srpnju smo u suradnji s Gradskim azilom organizirali Reviju udomljenih pasa u Utrinama. Joj koliko je tu bilo udomljenih njuškica, sretnih i sređenih upravo za njihovu reviju.
Tijekom godine mnogobrojnim ste donacijama olakšali našu brigu o životinjama u Noinoj arci. Zahvaljujemo se svakom pojedincu koji je donio hranu u Noinu arku, slao hranu dostavom, uplatio financijsku pripomoć. Zahvaljujemo i mnogim sponzorima naših životinja koje nam redovitim uplatama sponzorstava olakšavaju brigu za naše peseke i mace. Sponzoriranje smo uveli krajem 2013. i veseli nas što su neki sponzori još od tada uključeni u sponzoriranje.
Sjetili su nas se mnogi i uključili u svoje humanitarne projekte: projekt ZOOLOVE by ZOOPLUS, projekt Tiska koji je dio prihoda od prodaje albuma „Prijatelji životinja“ i samoljepljivih sličica namijenio udrugama koje se brinu o napuštenim životinjama. Tvrtka Mars imala je humanitarni projekt „Pomozimo da njihove posude ne budu prazne“. Knjižare Algoritam – Profil – Mozaik (APM) organizirale su za djecu aktivnost „Crtaj za životinje u skloništu“ te smo i mi održali jedno predavanje o tome kako pomagati životinjama, kako se o njima brinuti. APM je za svaki dječji crtež i kupnju slikovnice prikupljao sredstva namijenjena pomoći nizu udruga među kojima je i Noina arka.
Laboratorij zabave je umjesto ulaznica za jednu predstavu ‘Tri mala vučića i velika zla svinja’ prikupljao hranu za peseke i mace iz Noine arke.
Na koncu, hvala svim volonterima Noine arke. Hvala vam za mnogobrojne dolaske u Noinu arku, brižnu pomoć oko naših ranjenika, šetnjice koje im toliko puno znače, svako draganje i svaku lijepu riječ. Spominjemo vas na kraju, no to ne znači da ste najmanje važni… jer najvažniji ste.
Postoji ipak netko tko je još važniji od volontera, a to su peseki i mace u Noinoj arci. U 2015. udomili smo dvjestotinjak peseka i 33 mace.
SRETNA VAM SVIMA 2016. !
Neka bude sretna i nama. Neka bude prepuna predivnih udomljenja, prepuna udomljenja starijih životinja koje u Noinoj arci čekaju na dom. Neka nam financije budu malo bolje pa da ih „od milja“ ne nazivamo „Zonom sumraka“. Dobro, ovo zadnje je popriličan utopizam, no s vremena na vrijeme barem si utopizam možemo priuštiti. 🙂
