S obzirom na činjenicu da je provođenje mjera zaštite od bjesnoće još uvijek u tijeku, za sada se nećemo upuštati u komentiranje eventualnih propusta, ali ćemo si uzeti za pravo da komentiramo niz nelogičnosti koje su se dogodile u postupanju, a za koje u očitovanju i izjavama nadležnih iz Ministarstva poljoprivrede nismo našli nikakve suvisle odgovore i logična obrazloženja.
Prije svega u potpunosti je nejasno temeljem čega su se u prihvatilištu „Noine Arke“ uopće
provodile mjere za suzbijanje i iskorijenjivanje bjesnoće, kojom prilikom su eutanizirana 3 psa
i 9 mačaka, kada nije sporno da je prihvatilište „Noine Arke“ više od 20 metara udaljeno od
Gradskog skloništa i fizički je odvojeno žičanom ogradom, a životinje iz ta dva objekta nemaju,
niti su ikada imale, nikakav međusobni kontakt. Činjenica koju ne može pobiti čak niti veterinarska
struka je da se virus bjesnoće ne prenosi zrakom, već samo direktnim kontaktom, putem sline ili
prilikom ugriza, pa je posve nejasno temeljem čega je postavljena sumnja da su životinje smještene
u prihvatilište „Noine Arke“ na bilo koji način bile izložene virusu bjesnoće. Za pretpostavku
Ministarstva poljoprivrede da se kujica Rea, koja je bila pozitivna na bjesnoću, bjesnoćom zarazila
u Gradskom skloništu, ne postoje nikakvi dokazi tj. postoji vrlo velika vjerojatnost da se kujica
zarazila u dvorišnom prostoru udomitelja, jer je ista u novom domu boravila već više od mjesec
dana. Nitko ne osporava da je trebalo provesti određene preventivne mjere u svrhu zaštite ljudi i
drugih životinja, no nedopustivo je da je jedina mjera koju su veterinarski inspektori provodili na
terenu bila eutanazija životinja, za koje se uopće ne zna da li su na bilo koji način bile u kontaktu sa
bolesnom kujicom. Ako pak, prema tvrdnjama veterinarskih inspektora, postoji možda neki drugi
mogući scenarij i dalje u potpunosti ostaje nejasno zašto su se onda mjere za suzbijanje bjesnoće
provodile samo u prihvatilištu „Noine Arke“, a ne npr. i u obližnjim dvorištima, koja se nalaze u
neposrednoj blizini Gradskog skloništa.
Nadalje je nejasno zašto su u skloništu „Noine Arke“ eutanizirana i dva psa, koja su u Udruzi bila
na privremenom čuvanju i dolaze iz obiteljskog okruženja i do sada su već više puta bili cijepljeni
protiv bjesnoće, zadnji puta u 05.mj.2011.g. Uopće nije sporno da su to bile životinje poznatog
zdravstvenog statusa, koje su već stvorile solidan imunitet na bjesnoću, pa nije bilo potrebe da
se na njih primjenjuju iste mjere koje su se primjenjivale i na necijepljene životinje. Ako je to
uobičajena praksa onda se svi slobodno možemo zapitati čemu uopće služi cijepivo protiv bjesnoće,
ako veterinarski inspektori na terenu usmrćuju svakog psa koji je možda bio u kontaktu sa nekom
bijesnom životinjom, samo zato što isti u tekućoj godini nije cijepljen na isti dan kao i prošle
godine. Nerado se prisjećamo da smo još do nedavno bili prisiljeni poštivati jednu drugu prilično
neobjašnjivu odredbu, koju je isto tako propisalo nadležno ministarstvo, a koja se odnosi na rok po
kojem su se svi psi morali cijepiti najkasnije do 31.03. tekuće godine, bez obzira što su mnogi od
njih, ako su bili udomljeni ili kupljeni u 12 mjesecu prošle godine, bili cijepljeni svega 3 mjeseca
prije tog roka. Očito je da se sama veterinarska struka ne može dogovoriti oko ispravnosti svojih
postupaka.
U potpunosti je nejasno i zašto je veterinarska inspekcija u oba objekta naložila neškodljivo
uklanjanje svih životinja koje su bile eutanizirane tj. njihovo spaljivanje, kada bi bilo logično da
su naredili slanje svih materijala u Hrvatski veterinarski institut, kako bi se utvrdilo da li je među
eutaniziranim životinjama bila neka koja je pozitivna na virus bjesnoće, kako bi se u tom slučaju
mogli zaštiti i svi oni ljudi koji su bili u kontaktu s njom. Sva sreća da smo sve eutanizirane životinje
sami poslali na Veterinarski institut u Savskoj, gdje je utvrđeno da niti jedna eutanizirana životinja
nije bila pozitivna na virus bjesnoće.
Nejasna je i tvrdnja nadležnog ministarstva da su djelatnici skloništa svojim nestručnim radom i
protupropisnim udomljavanjem nezaštićene štenadi, doveli u opasnost udomitelje i njihove obitelji,
s obzirom da prema našim spoznajama ne postoje nikakvi propisi vezano za udomljavanje životinja,
već postoji samo jedna jedina odredba koja se odnosi na obvezno cijepljenje svih pasa starijih od
tri mjeseca. Samo po sebi nameće se pitanje po kojim propisima i uz čiji blagoslov se onda dešava
trgovina sa štencima i mačićima koje u dobi od dva mjeseca i necijepljene, putem oglasnika, prodaju
razni uzgajivači i trgovci životinja, koji na tome ostvaruju svoj profit.
I sada jedna vrlo važna informacija za kraj, u potpunosti je nejasno i zašto je udruga „Noina
Arka“ od strane veterinarske inspekcije dobila pismeni naputak da nakon provođenja svih ovih
rigoroznih mjera za suzbijanje bjesnoće, prijem novih životinja treba dogovarati sa osobom koja je
našla životinju i koja bi o njoj trebala brinuti sve dok se ne osigura smještaj za nađenu životinju u
skloništu. Da dobro ste shvatili, sada kada su zatvorena oba zagrebačka skloništa u kojima je
ubijeno oko 50-tak životinja držanih pod veterinarskim nadzorom i u strogo kontroliranim uvjetima,
prijedlog veterinarske inspekcije je da se karantena za sve nađene životinje nepoznatog zdravstvenog
statusa, koje su pri tome još i necijepljene vrši u domovima nalaznika tj. običnih građana. Da li to znači
da građani koji zbrinu nađenu životinju direktno sa ceste nisu u opasnosti od bjesnoće? Nije li nelogično
poticati građane da na sebe preuzimaju rizik, dok istovremeno objekti koji imaju opremu i osoblje sa
dugogodišnjim iskustvom u zbrinjavanju životinja, budu zatvoreni?
I na kraju uvažavajući svu ozbiljnost situacije moramo istaknuti da se ovakvim postupanjem nanijela
nepopravljiva šteta prije svega Gradu Zagrebu, koji je u posljednjih 10-tak godina uložio velike napore i
napravio veliki civilizacijski pomak na području zaštite životinja, a potom i Gradskom skloništu, Javnoj ustanovi
Zoološki vrt, kao i svim volonterima i aktivistima Udruga za zaštitu životinja, koji već dugi niz godina spašavaju
napuštene životinje i bore se za njihova prava.
Hrvatska udruga zaštitnika životinja
„Noina Arka“