Još jedna teška godina je iza nas. Slikovito rečeno – vrlo je rijetko more bilo mirno, uglavnom su dominirali veliki valovi kroz koje je naša mala barka, Noina arka, jedva brodila. Kako god – još smo tu, još nismo potonuli.
Godina je bila prepuna ranjenika i napuštenih životinja… Da možemo primiti i tisuću životinja još bi se tražilo mjesto više – pritisak je velik, povremeno neizdrživ. U vječito prepunom stacionaru u nekoliko navrata nismo mogli smjestiti i novog ranjenika. Stoga se želimo zahvaliti nekolicini nalaznika koji su, kada je situacija bila takva, smjestili kod sebe ranjenog peseka i vodili ga na liječenje u okviru našeg Programa ranjenih.
Svjedočili smo mnogobrojnim stradavanjima nevinih životinja uslijed nepažnje vlasnika, zanemarivanja, neodgovornosti. I dalje je mnogo peseka nečipirano, mada je čipiranje zakonska obaveza. Niz ranjenika uspjeli smo spasiti, dio njih imao je jako teške ozljede. Osim pomoći stručnjaka i naših volontera veliku su ulogu u svom ozdravljenju imali upravo oni; mali borci koji se nisu predavali. Bili bi presretni da možemo reći kako smo ih sve spasili, no – nismo. Nekolicina je došla s tako teškim ozljedama da im nije bilo spasa. Osim ove tuge, napustili su nas i neki naši starčići. Umjesto da su proveli mirnu starost kao voljeni kućni ljubimci i članovi obitelji svoje su zadnje dane, mjesece, a neki i godine, proveli s nama i od tuda su krenuli „iza duge“.
Godina je započela s pronalaskom malenog Monda, psića od samo nekoliko mjeseci, kojemu je neki monstrum odrezao pola repa i iskasapio mu uši. Srećom maleni je vrlo brzo udomljen, a sada i sam sa članovima svoje obitelji, spašava druge životinje. Posebno nas je pogodio slučaj šarplaninca Bena, upucanog i bačenog u hladni potok. Nažalost, Ben je jedan od onih pasjih dušica kojima nismo uspjeli pomoći. Nadamo se da je sada na nekom boljem mjestu. U više od trideset godina koliko postojimo, frustira da iz godine u godinu postoje ovakvi strašni slučajevi zlostavljanja životinja.
Naravno, bilo je i lijepih događaja: po našim web stranicama tijekom 2014. udomili smo 229 peseka i 79 maca. Nadamo smo da je pred njima puno lijepog.
Od udomljenja moramo istaknuti nekoliko nama posebnih: udomljeni su tronošci Otis i Riffian, naš maleni invalidić Maša, udomljen je Malik, dragi pesek iza kojega je niz godina neveselog života. Zajedno su udomljene mace mamica Emma i njezin sinek Eros. Zajedno su udomljeni veliki prijatelji; Perron i Rasina. Na proljeće je udomljena Mala, osmogodišnja kujica bez jedne nožice, a na sam Božić ista je obitelj udomila i našega Nera, iza kojeg su godine i godine čekanja na dom. Udomljena je i Bela, u obitelj koja već ima niz svojih dlakavaca udomljenih iz Noine arke. Lako je moguće da mi je još netko promaknuo, da sam još nekoga izostavila.
U strašnim poplavama u svibnju i Noina arka je, poput većine udruga iz cijele Hrvatske, pomagala u spašavanju životinja. Većina ih je srećom pronašla svoje vlasnike, neke smo udomili, jedan pesek još čeka na obnovu kuće njegovih vlasnika. Neki od vas privremeno ste smjestili kod sebe po neku spašenu pasju dušicu iz Slavonije. Od spašenih u Noinoj arci još je Rosa, preslatka njuškica poput plišanog mede. Nadamo se da će i ona krenuti iz Noine arke u sretan život, zaslužila je živjeti kao malena princeza. Spašena iz poplavljene Gunje je i malena Linda, psić čiji je tužan pogled mnoge dirnuo u srce. Zbog toga smo se i odlučili ovaj status objaviti s Lindinim pogledom, to je pogled mnogih prestrašenih životinja, mnogih tužnih malih bića koje upoznajemo iz godine u godinu. Srećom, Linda je pronašla svoje vlasnike, sada je s njima u Slavoniji i još čeka na obnovu kuće. Pogled joj više nije tužan, Lindica je ipak sa svojim ljudima, ima i svoje igračkice i ponovno je postala sretan psić. Neka sve njuškice tužnog pogleda dočekaju takav preobražaj, neka budu sretni sa svojim obiteljima, neka budu voljeni kućni ljubimci.
Na fejsu smo podijelili valjda tisuće savjeta, kako oglasiti pronađene životinje, što napraviti da se pronađe vlasnik, kome se obratiti, nadamo se da su savjeti pomogli. Godinu 2013. završili smo s 19.149 prijatelja na fejsu, 2014. završili smo s 29.858. I to nešto znači, zar ne?
Na koncu red je da se zahvalimo svima koji nam pomažu. Osim donatora tu su i sponzori pojedinih peseka i maca, u sponzorstvo su se čak uključivali pojedini razredi osnovnih i srednjih škola. Mnogi od vas pomagali ste odazivom na naše apele za pomoć, prikupljanjem hrane i ostalih potrepština.
Hvala vam svima. Posebno hvala svim našim aktivistima, bez njih Noina arka ne bi postojala, bez njih skrb o našim ranjenima i oporavljenim životinjama ne bi bila moguća. Bez njih naša mala barka ne bi plovila nemirnim morem.