Posted in

TRAŽI SE Brando! – InMemoriam

TRAŽI SE Brando! - InMemoriam

Brando je nestao 24.8. u Prekvršju, ulica Habeka Ote (okolica Sesveta, iznad Markovog Polja).
Ima crnu poludavilicu s privjeskom “Noina arka”, jako je plah, boji se ljudi i prometa, pa ga nemojte loviti već nazovite 091/421-4696 ili 091/221-4696.


ZBOGOM BRANDO (08.11.2014. – 26.08.2018.)
Trebao je to biti sretan početak ili barem pokušaj sretnog početka. Naš Brando, koji je cijeli život proveo u Noinoj arci, bio je već nekoliko dana u fazi probnog udomljenja. Prije no što je krenuo učinjena je provjera: ograđen vrt oko kuće, bez rupe i rupice, oko kuće kamere. Brando je oduvijek bio poprilično plašljiv i ljudi su bili s tim upoznati i bili su strpljivi, baš su njemu željeli pomoći. Ako je bio u vrtu gledalo se što radi, gdje je, a Brando je uglavnom šnjofkao po vrtu, bez pokušaja bijega, bez panike, bez straha se zabavljao. Nikada nije bio sklon skakanju uvis i preskakivanju ograde, a ograda je dovoljno visoka da je i takav pokušaj bio gotovo nemoguć. Kako je pobjegao? Nitko ne zna? Nakon bijega pregledane su sve snimke kamere i koliko god kamere pokrivale vrt nije se vidio njegov bijeg. Vrata otvarana nisu, nikome nije jasno kako je otišao. Brando uživa na suncu, Brando se igra po vrtu, i najednom – Branda više nema. Odmah smo alarmirani i počela je zajednička potraga.
Dva dana potrage upravo su završila, najtužnije što je moglo biti. Njegovo je tijelo nađeno cca 700 m dalje, bačeno par metara od ceste. Bio je pregažen. Da li mu se moglo pomoći nakon udarca automobila? Ni to ne znamo, jer onaj tko ga je pregazio nije alarmirao nikoga, nije javio nikome, najvjerojatnije se nije ni zaustavio, a kamoli da ga je stavio u auto i odveo na hitnu.
Brando je umro sam.
Ponekad pomislim da neki stvarno nemaju sreće. Čak i kada pomislimo da ima šanse za bolje, i to bolje pretvori se u tugu. Takav je bio i život od Branda. Brando oprosti nam, mislili smo da radimo dobro, učinili smo sve u našoj moći da i ti budeš sretan i voljen pas. Završilo je užasno.
I ne znamo što se Brandu desilo da je već kao beba stigao u Noinu arku pun straha. No tu strašljivu bebu jako smo voljeli, uz nas je postao puno manje plašljiv, volio je nas, jedva čekao volontere, kao maneken šetao s volonterima na lajnici. Učinio je napredak zbog kojega smo vjerovali da ima šanse da i Brando ima dom.