Počeci Noine arke

“NOINA ARKA” hrvatska udruga zaštitnika životinja je neprofitna, nevladina i nestranačka udruga službeno registrirana 14.07.1993.g. i upisana u Registar udruga Republike Hrvatske pod brojem 00001275. Osnovna djelatnost Udruge je pomoć napuštenim životinjama, te pomoć i potpora ljudima koji brinu o većem broju životinja.

Već 10 godina ranije, dakle 1983. godine, zahvaljujući grupi entuzijasta i iskrenih ljubitelja i prijatelja životinja na čelu sa gospođom Helenom Fink utemeljen je prvi azil za pse u gradu Zagrebu i Hrvatskoj. Na prostoru Bukovačke 220, na obiteljskom posjedu obitelji Lisičar otvorila su se vrata mnogim napuštenim, izgladnjelim, ranjenim, odlutalim, odbačenim, zlostavljanim, skotnim i neželjenim životinjama.

Uz svu svoju ljubav i trud, te nesebično ulaganje vlastitih sredstava za nabavku hrane, lijekova i ostalih svakodnevnih potrepština, teško je uspijevalo podmiriti i najnužnije potrebe tih jadnih stvorenja.
Punih 14 godina postojanja azila na Bukovačkoj, obraćali smo se Gradu za financijsku pomoć, ali jednostavno Grad nije imao razumijevanja za štićenike Noine Arke. Sve te godine azil je funkcionirao zahvaljujući dobrovoljnom radu malog broja ljubitelja životinja i skromnim sredstvima prikupljenim od malog broja građana i donatora iz zemlje i inozemstva.

Na izmaku snaga, potpuno iscrpljeni i u velikim financijskim teškoćama započeli smo medijsku kampanju pod pokroviteljstvom “Vjesnika” za sakupljanje humanitarne pomoći za životinje iz Noine Arke. Odaziv je bio veliki i građani grada Zagreba kao i drugih gradova pokazali su da zaista imaju veliko srce. Dobili smo pomoć u hrani, dekama, vojničkim krevetima, starim namještajem, lijekovima i starim papirom. Oglasilo se i Gradsko poglavarstvo i pozvalo nas da potpišemo Ugovor o primanju mjesečne dotacije. Konačno, 1997. godine, nakon 14 godina rada azila, Noina Arka dobiva ravnopravni status s druga dva Društva za zaštitu životinja.

Na tisuće i tisuće pasa prošlo je kroz azil u Bukovačkoj. Veliki broj našao je dobre udomitelje, ali na žalost bilo je i onih koji nisu imali sreću naći čovjeka koji će ih voljeti. Njih stotinjak dočekalo je u azilu siječanj 2001. godine.

U siječnju 2001. godine, pritisnuti nalogom za iseljenje, Noina Arka je zatvorila svoja vrata na Bukovačkoj 220. Ugasio se jedini svjetionik koji je posljednjih 18 godina osvjetljavao mračni put stradanja mnogim napuštenim životinjama. Potopila se jedina splav na kojoj je spas od sigurne smrti pronašlo na tisuće i tisuće neželjenih životinja.

Teška srca iznevjerili smo one koji su u Noina Arci dugi niz godina imali sigurno utočište i topli dom pun ljubavi. Pse smo morali predati u novoizgrađeni gradski azil u Dumovcu. U početku je naš odlazak u gradski azil bio gotovo svakodnevan, posebice kako bi našim prisustvom štićenicima Noine Arke olakšali boravak u Dumovcu, koji je za njih zasigurno značio još jednu traumu na već dugačkom popisu proživjelih trauma.

Od ravnja 2001. godine suradnja sa azilom u Dumovcu, zahvaljujući dr. Adaniću, potpuno je prekinuta i to zbog neslaganja oko udomljavanja pasa, neadekvatnog držanja štenaca i krivog spajanja pasa u velike kaveze 4 x 6 m (po 20 zajedno). Sve to rezultiralo je teškim ranjavanjem, dubokim ugriznim ranama i konačno velikom smrtnošću pasa u azilu. Konkretno u 8 mjeseci rada gradskog azila bilo je 100 mrtvih.

Sve gore rezultiralo je time da je Noina Arka pokušala brzom akcijom udomljavanja spasiti pseće živote iz azila. One starije i invalidne smjestili smo kod naših članova u njihove stanove i dvorišta, tako da danas na skrbi imamo oko 150 pasa i 350 mačaka. Konkretno na 20 lokacija naši članovi svakodnevno bez ikakve naknade brinu o povjerenim im životinjama uz osiguranu hranu, liječenje, cijepljenje, kastracije i sterilizacije.

Povremeno uspijemo udomiti neke od naših štićenika, ali njihovo mjesto odmah zauzimaju nove životinje, tako da su nam kapaciteti uvijek popunjeni.

2004.g. nakon smjene dr. Adanića u Dumovcu, uspostavljena je pozitivna komunikacija sa dr. Tatjanom i uvjeti u tom skloništu za napuštene životinje su se znatno promijenili na bolje. Više nikada se nije ponovila krvava 2001.godina.

Za primarni cilj smo postavili spašavanje ranjenih životinja i skotnih ženki jer to ne radi niti jedna druga udruga, niti je gradski azil opremljen za zbrinjavanje ranjenih. U tome nam uvelike pomaže Veterinarski fakultet čiji djelatnici u klinikama svakodnevno spašavaju veliki broj životinja pronađenih pregaženih na cesti, zlostavljanih i propucanih od strane lovaca. Ranjena životinja je do svog ozdravljenja pod svakodnevnom brigom volontera i veterinara. Nakon ozdravljenja ulazi u program udomljavanja.

Nadamo se da što prije pronađemo novi posjed gdje bi opet mogli otvoriti svoj azil pa da Noina Arka ponovno zaplovi punim jedrima.

HELENA FINK – PREDSJEDNICA UDRUGE