Godine i godine provela je s nama u Noinoj arci, dijeleći trenutke sreće i tuge s njezinim dugogodišnjim prijateljem, Žanom. Dijelili su boks, dijelili su svakodnevne šetnjice i istrčavanje, dijelili su hranu, grickalice, košćice, draganja volontera. Imali su jedan u drugoga beskrajno povjerenje, imali su veliko prijateljstvo…
Tina je bila „šefica“. Kada bi otvorili vrata boksa da krenu u šetnju, kao metak veselo je istrčavala Tina. Tek bi se zatim lagano u šetnju uputio i Žan, slijedeći njezin put, nastojeći uvijek biti blizu njegove prijateljice Tine.
Danas, kada smo otvorili vrata boksa, polagano je izašao tužan Žan, okrenuo se s nadom da će izaći iz boksa njegova Tina. No Tine više nema… Neće je biti ni sutra, ni za tjedan dana…
Ne znamo kako će Žan preživjeti ovaj gubitak. Oglašavali smo ih godinama zajedno jer smo njihovo razdvajanje smatrali nemogućim. Unazad nekoliko mjeseci prestali smo, i mi smo izgubili nadu. Sada su ipak razdvojeni… do nekog boljeg svijeta.
Tina zbogom 
