Rado bih vam prepustila čitanje i odgovaranje na poruke koje nam pristižu u ovo vrijeme u nepodnošljivo velikom broju. No nije Noina arka jedina, slične ili iste poruke dobivaju udruge diljem Hrvatske!
U porukama nalaznici mole za pomoć. Pronalaze napuštene, bolesne, nezbrinute, gladne mačiće ostavljene na milost i nemilost. Pronalaze ranjene napuštene mace. Pronalaze štence ostavljene u kutijama pred ulazima u zgradu, usred livada.
Pronalaze mrtva mala izgladnjela tijelca onih koji nisu imali sreće biti pronađeni na vrijeme.
Što odgovoriti nalaznicima? Pa da svaka udruga ima sklonište (a većina ih uopće nema) i to sklonište veličine Dinamovog stadiona ne bi se sva ta napuštena jadna bića mogla spasiti.
Želite li ih vi privremeno skloniti kod sebe? Preuzeti obavezu savjetovanja nalaznika što da naprave? Pokrivati veterinarske troškove spašavanja nedužnih bića?
Ili želite ležerno sjedeći za kompjuterom napadati ideju o obaveznoj kastraciji, a pritom vas boli briga što je s onim malim bićima čije mame vlasnici nisu smatrali humanim sterilizirati, ali im je savršeno humano mala bića daviti u vodi, bacati ih još žive u kontejnere, ostavljati u kutijama usred ničega….
Na slici je bebač Montty. I njega je netko napustio. Umro nam je na rukama.