Izidor

Možda ste vidjeli psa koji hoda i trči na tri noge. A jeste li vidjeli psa koji hoda i trči na dvije noge? Takav je svojedobno bio Izidor: imao je amputiranu prednju lijevu nogu, i slomljenu zadnju desnu nogu.

U takvom stanju, sa jednom već amputiranom i jednom slomljenom nogom, pronađen je sredinom rujna 2009. Prebačen je na Veterinarski fakultet gdje su obavljene pretrage i tretiranje ozljeda. Izidor je prvotno dobio udlagu za slomljenu nogu, no nakon nekog vremena utvrđeno je da ipak mora na operaciju.

Nakon operacije i oporavka prebačen je u azil Noine arke u Dumovcu. Nakon nepuna tri mjeseca provedena u Dumovcu, Izidor se ponovno našao na Veterinarskom faklutetu, gdje je vraćen pod sumnjom da ima osteomijelitis (upalu kosti uzrokovanu infekcijom). Utvrđeno je da ima bakteriju stafilokok, što je odgovarajućom terapijom izliječeno.

Od svega se u potpunosti oporavio. Također je i kastriran.

Križanac je u tipu španijela, te srednjeg rasta.

Izidor

Dakle, kako su mu svojedobno bile neupotrebljive dvije dijagonalno nasuprotne noge, a zdrave druge dvije dijagonalno nasuprotne noge, zbog  takvog ”rasporeda” Izidor se mogao samostalno kretati. Štoviše, on doista je i hodao i trčao. To ”trčanje” doduše možda jest bilo ”skakutanje u određenom smjeru”, ali ovdje hoćemo ukazati da je čak i onda, u takvom fizičkom stanju, Izidor iskazivao veliku energiju i živahnost, upravo životnost. Ne da smo se trebali truditi da ga iz njegovog kaveza privolimo za šetnju, nego smo se trebali truditi da ga u njegovom kavezu zadržimo!

To je bilo kad je imao dvije zdrave noge – a zamislite sada kad ima tri!

Dakle, ako netko misli da je ovo pas koji će zbog samo tri noge biti ”miran” i koji se neće previše kretati – vara se (veoma). Izidor je pas koji žudi za fizičkom aktivnošću, živahna je duha i pun energije. Budite spremni na to da će on više šetati vas nego vi njega!

S obzirom da ga nedostatak noge ništa ne ”usporava”, te s obzirom na dužinu i gustoću njegove dlake, nemojte se iznenaditi ako njegovu nogu manjka netko tko s tim nije upoznat i ne primijeti, a vi na to čak i zaboravite!

Ire

Noina arka već dosta dugo poznaje Irea, križanca haskija srednjeg rasta; od proljeća 2009. Naspram čega smo podvojeni, u smislu da iako nam je drago što se imamo prilike družiti s Ireom, koji je jako drag pas kojeg je lako zavoljeti, žao nam je što nema bolje i ljepše životne uvjete i sretniju sudbinu – riječju: udomitelje.

Tijekom tog razdoblja, ispadalo je kao da se za Irea nikako ne uspijeva naći mjesta. Naime, gospođa koja ga je krajem ožujka 2009. pronašla – točnije koju je on pronašao tada, kad joj sa krvarećom prednjom lijevom nogom ušao u radnju – nije ga mogla zadržati. Drugi dan je javljeno da je Irea od te gospođe preuzela jedna obitelj. Njegovi novi nalaznici potom su ga odveli na Veterinarski fakultet poradi pregleda noge. Izrazili su želju da budu njegovi trajni udomitelji, da ga vode na fizikalnu terapiju i sl., po potrebi.

Pronađeni su i kontaktirani i Ireovi tadašnji vlasnici, te je s njima dogovoreno da trajno ostane kod nalaznika.

Ire

No, u svibnju iste godine Ire se našao u azilu Noine arke u Dumovcu, jer su njegovi udomitelji podstanari u inozemstvu, i njihov im stanodavac nije dopuštao da drže psa. Udomitelji su zamolili Noinu arku da se Ire kastrira i da se vidi što se s njegovom ozlijeđenom nogom može učiniti bez da ju se amputira, dok oni sa svoje strane ne vide što mogu učiniti oko okolnosti koje su se ispriječile njihovoj iskrenoj želji da Ire bude dio njihove obitelji.

S vremenom je Ire prebačen u stacionare Noine arke na Veterinarskom fakultetu, kako bi se moglo skrbiti za njegovu ozlijeđenu nogu, na kojoj se otvorila i rana.

Naime, Ireu je utvrđena pareza (mišićna slabost, nemoć ili uzetost, recimo ”slabija paraliza”) prednje lijeve noge. Kako u šapi nije više imao osjet boli, nehotično ju je ozlijeđivao: trčanjem, skakanjem, naprosto trenjem o razne površine. Također se smatralo da u toj nozi osjeća fantomsku bol, zbog čega onda nekad grize šapu, te ju i tako ozlijeđuje.

Zbog toga je išao na previjanja šape, te mu je ona bila pod pažnjom i prismotrom.

Krajem listopada 2009. amputiran mu je prst. Tada je također i kastriran.

Nakon amputacije prsta podvrgnut je terapiji određenim lijekom, te je išao na redovita previjanja.

Nakon nekog vremena opet mu se stvorila rana na nozi.

Amputiran mu je i dio drugog prsta.

Ponovno terapije i previjanja.

Ire

Pred jesen 2010. se ipak odlučilo na amputaciju cijele noge, te je to i izvršeno u rujnu.

Na veliko opće zadovoljstvo, Ire se sjajno oporavljao.

Potpuno oporavljen, početkom studenog premješten je u azil Noine arke u Dumovcu.
Izgleda da je Ire amputaciju u potpunosti odlično podnio, ne samo u fizičkom smislu. Izgleda da mu je bez te noge bolje i lakše, i da mu je ona prvenstveno bila teret i smetnja. Ire je snažan, živahan i vedar pas, koji voli šetnju i ljudsko društvo (koliko možemo vidjeti, voli sve ljude, ali ne i sve pse). Voli trčati, i uvjereni smo da biste se lako našli iznenađeni (i impresionirani) koliko je, kao pas s tri noge, brz! (Na kraju krajeva, možda nećete ni stići uočiti da ima samo tri noge koliko je u stanju projuriti kraj vas!)

Iznimno je uredan – ne sjećamo se kada je uneredio kavez, makar i posljednji dočekao svoj red na šetnju. Vožnja u automobilu mu također nije strana, ni tu s njim nema problema.

Jedino nam se još činio nekako snužden i tužan kad bismo ga vraćali u njegov mali kavez i zatvorili vrata, te je on ostajao unutra, sam. Možete li učiniti da Ire još rjeđe izgleda tužan? Po mogućnosti ikad.

Jon

Krajem listopada 2009. pronađen je pas sa ozlijeđenim stražnjim dijelom tijela – nije se mogao osloniti na stražnje noge, te je puzio. Noina arka mu je dala ime Jon.

Pretragama na Veterinarskom fakultetu utvrđeno je da ima frakturu kuka, femura zadnje lijeve noge, te zdjelice. Davan mu je analgetik te planirana skorašnja operacija.

No, nedugo zatim došlo se do zaključka da mu operacija neće pomoći, jer su mu puknućem kosti uništeni živci i krvožilni sustav, te se odlučilo za žurnu amputaciju.

Na zadovoljstvo svih, Jon se dobro oporavljao, te je posve oporavljen početkom prosinca 2009. prebačen u azil Noine arke u Dumovcu, gdje se otada i nalazi.

Jon je križanac goniča, recimo malo većeg srednjeg rasta.

Po naravi je blag, rekli bismo obiteljski pas za maženje.

Jon jest bez jedne noge, ali je također trenutno i bez doma i obitelji. Amputacija jest nepovratan postupak, ali Jona možete udomiti kad god se na to odlučite. Život može proživjeti i bez jedne noge i bez doma i obitelji. Samo što bez jednog mora a bez drugog ne mora.

Henrik

Henrik je križanac goniča, srednjeg rasta.

Pronađen je sredinom kolovoza 2009., sa krvavom, i na prvi pogled možda i slomljenom prednjom lijevom nogom.

Utvrđeno je da mu noga ipak nije slomljena, te je započeo s primanjem terapije određenog lijeka.

Nogu mu se izvana fiksiralo povojima i gipsanim kalupom. Uz prvotnu terapiju, počeo je dobivati i terapiju drugim lijekom, te također započeo s fizikalnom terapijom za nogu.

Fiksacija je prouzročila otvaranje rane na nozi, koja od povojâ prvotno nije bila uočljiva. Počeo je primati novu terapiju trećim lijekom, te je išao na redovita previjanja, čišćenja i ispiranja rane koja mu se gnojila.

Rana nije zacjeljivala, pa je bilo potrebno šivanje. I dalje je nastavio primati antibiotike.

Bio je neurološki pregledan, te je utvrđeno da ima oštećenje živca koje mu paralizira donji dio noge. Nastavio je s odlascima na fizikalnu terapiju.

Opet mu se pojavila rana na nozi, zbog čega je morao na njena redovita previjanja i čišćenja.

Cijepljen je protiv zaraznih bolesti.

Utvrđeno je da ima bakterije stafilokok i streptokok, za što je primio odgovarajuću terapiju.

Do tada je prošlo šest mjeseci od Henrikova pronalaska.

Henrika možemo označiti kao psa s ”posebnim potrebama”, utoliko što će ona osoba koja se odluči da bi udomila Henrika morati pripaziti na tu njegovu nogu, morat će paziti u kakvom je ona stanju.

Što se ostalog tiče, teško je reći po čemu bi Henrik bio poseban naspram ostalih pasa. Od nekih se razlikuje po tome što voli fizičku aktivnost, živahnog je karaktera, voli se puno kretati i trčati. To je također potreba o kojoj će njegovi udomitelji trebati voditi računa, ali nju ne bismo mogli nazvati posebnom.

Kao što ne bismo (čak još i manje) posebnošću mogli nazvati to ako kažemo da nije zaslužio ovakav udes, i da zaslužuje lijep dom i obitelj koja će ga voljeti i brinuti se za njega. Jer što ”zaslužiti” ima s tim – koji pas zaslužuje jedno a ne zaslužuje drugo?

Trebat ćete se samo ”posebno” brinuti za njegovu nogu, ostalo vrijedi kao i za bilo kojeg drugog psa.

Ben

Do sada smo čuli mnoge grozne priče o psećim sudbinama, no kada smo upoznali Bena, shvatili smo da te priče mogu uvijek biti još gore.

Ben je impozantan mješanac labradora i doge, 2005. godišta. Postao je štićenikom ”Programa ranjenih” Noine arke u ljeto 2009. kada je spašen u posljednji čas. U akciji spašavanja uključena je i policija nakon što su zaprimili prijavu o zlostavljanju životinje. Taj ljetni dan Bena je njegov ”vlasnik” istukao te ga potom objesio. Da je pomoć stigla samo nekoliko minuta kasnije, Ben bi uginuo. Poslije su volonteri Noine arke doznali još groznih detalja o njegovom životu koji je uglavnom proveo na lancu, često i gladan i žedan. Nakon zbrinjavanja Benovih ozljeda, daljnjim je pretragama ustanovljeno da pas u svom želucu ima dio lopte, pa je nakon svega još i operiran.

Danas je Ben potpuno oporavljen i traži dom, a mi mu želimo savršene udomitelje koji će mu pokazati što znači imati dom pun ljubavi. Zaslužio je, zar ne?

Ben je pas koji se nažalost susreo sa posve opravdanim razlozima da bude oprezan i nepovjerljiv prema ljudima. No, Noina arka je imala priliku uvjeriti se da Ben prepoznaje kada je okružen ljudima kojima je stalo do njegove dobrobiti i koji se za to brinu. Pokazao je da nipošto nije odustao od ljudi; kao što Noina arka smatra da on nipošto ne zaslužuje da se od njega odustane, niti se za to ima razloga. Uz iskreni trud i pažnju, smatramo da ćete s Benom moći uspostaviti odnos uzajamnog poštovanja, uvažavanja, i napokon ljubavi.

U slučaju da tražite psa čuvara, mislimo da bi Ben mogao biti pravi izbor.
Ben se još nalazi u stacionaru gdje, ovako velik, većinu dana provodi u malom boksu. I u svom boksu Ben je poseban: nekako dostojanstven, vrlo miran, no pažljivo motri što se oko njega zbiva i s velikim nestrpljenjem čeka svoj red na malu šetnjicu.

Želite li Benu pokazati da ljudi mogu biti puno bolji, a pasje sudbine mnogo ljepše? Želite li biti vlasnikom psa tada nazovite broj 091 32 14 696.

Ok, može nam se opravdano prigovoriti da smo pristrani i presubjektivni u takvim izjavama, da je takvo što teško procijeniti, da možda nismo u obzir uzeli dovoljno velik uzorak pasa za takve prosudbe, sigurno previđamo neke jako miroljubive i dobroćudne pse i sl. Na kraju krajeva, i Noina arka ima pasa za koje možemo osjećati da ih u ovakvim izjavama zapostavljamo i da smo prema njima nepravedni.

Može onda ovako? – Kad bi postojalo natjecanje, nešto nalik na Olimpijske igre za pse, u kategoriji dobroćudnosti i dragosti Elina bi se nedvojbeno kvalificirala, i bila među favoritima za medalju.

Kad se nekoga za nešto favorizira, to se obično radi na osnovu nekih argumenata.

Kad se jednom upozna Elina, ma koliko kratak taj susret bio, ostajete uvjereni da je takva 24 sata dnevno: beskrajno draga.

Kad saznate da je takav pas (tj. pas koji je takav) početkom travnja 2009. bio uočen očito ozlijeđen u vrlo teškom stanju, da je zapravo imao metak u jednjaku, što će reći da je bio propucan, uslijed čega joj je (između ostalog) bilo uveliko utežano, čak gotovo i onemogućeno hranjenje, a dok ju je to zadesilo imala je negdje i štence, imate favorita.

07.04. 2009. Info centar udruge SUZA zaprimio je dojavu kako je pronađena kujica kako od jučer leži na jednom parkiralištu, s nateklinom na ustima i oderanim uhom na istoj strani glave. Nije mogla otvarati usta i jedva je stajala na nogama. Nalaznica ju je poslikala; obaviješteni su i Noina arka i gradski azil u Dumovcu. Kako se u tom trenutku nije bilo u mogućnosti otići po psa, nalaznica je zamoljena da ujutro javi da li je pas još tamo, pa da se on odmah prebaci na Veterinarski fakultet. Kujica drugo jutro nije bila viđena.

Ponovno je viđena tek 29.05.(!!) Tada je bila prevezena na Veterinarski fakultet; utvrđeno je da ima metak u jednjaku, da jedva guta, te da negdje ima i štence.

U ovom ”jedva guta” bilo je sadržano to da ne može otvarati usta, te da se hranila tako što bi legla na bok, gornjom usnicom pokušavala dohvatiti zalogaj, koji bi zatim prenijela na šapu te ga onda lizala.

Morala je što je prije moguće na operaciju, da bi joj se vilica otkočila tj. osposobila za otvaranje usta.

Nekoliko dana nakon primitka Elina je operirana i povećan joj je kut otvaranja usta.

U potpunosti se oporavila, te je premještena na prostor azila Noine arke u Dumovcu, i izgleda da je u stanju neprikriveno se veseliti svakome tko joj priđe. To se da provjeriti.

U međuvremenu je i sterilizirana.

Elina je križanka u tipu… ovčara, recimo. Pogledajte slike pa taj podatak možete (pokušati) odrediti sami. Srednjeg je rasta.

Kako mi Elinu znamo kao psa koji se posjetiteljima otvoreno raduje ”bez ikakvih kriterija”, ako tražite ”dobrog čuvara”, Elinu vam ne možemo preporučiti (blago rečeno).

Vedra je, vesela, (beskrajno) draga, druželjubiva, i da, iznimno miroljubiva i dobroćudna.

Ne želeći onda ići predaleko u izjavama, možemo mirne duše reći da bi Elina mogla biti najviše dobroćudan i drag pas kojeg ćete u životu upoznati. (Ovo je jedna od onih izjava koje su provjerljive.)

Elina u novom domu

Od 10. mjeseca 2010. Elinin svijet se u potpunosti primjenio … NA BOLJE! I to sve zahvaljujući njenim udomiteljima, njenoj novoj obitelji gdje je konačno pronašla svoj pravi dom, mir i svu sreću koju zaslužuje.

Od dana udomljenja, Elina je iskusila što znači obiteljska atmosfera, putovanje na more, a nedavno je, u pravom smislu riječi proslavila i svoj prvi pravi Božić, sa jelkom i poklonima među kojima je marljivo tražila ima li štogod i za nju…

Cijeli taj božićni ugođaj u Elininoj novoj obitelji najbolje će dočarati slike u nastavku…

Kristof

O Kristofu ne znamo mnogo, osim da je lutao po Lučkom. Ako je vlasnik uopće postojao, za Kristofa se očito nije brinuo. Najprije je zaprimljeno nekoliko dojava o dobroćudnom psu koji luta ovim dijelom Zagreba. Nakon dojava uslijedilo je nekoliko potraga istinskih ljubitelja životinja, no Kristofu sudbina nije bila naklonjena. Potrage su neuspješno završavale.

Kristof je postao štićenikom ”Programa ranjenih” Noine arke kada je zaprimljena dojava o ranjenom psu na naplatnim kućicama u Lučkom. Tek su se tada sve kockice posložile i ispostavilo se da je riječ o istom psu za kojim su stanovnici Lučkog već tragali. Povreda koju je Kristof zadobio u prometnoj nesreći u potpunosti je zbrinuta. Sada se trudimo naći mu dom kakav zaslužuje.

Kristof

Kristof je rođen u listopadu 2008. godine, mješanac je u tipu ovčara, posebne boje dlake i intenizvne zelene boje očiju. Iznimno je dobronamjeran, voli ljude, voli pse, voli se maziti. I veliki je ”plačljivac” jer je svako maženje ovoga predivnog i dragog psa popraćeno njegovim ”plačem od sreće i radosti”.

Želite li Kristofu pružiti sretan život i dom? I ljubav koju očito do sada nije imao? Tada nazovite broj 091 32 14 696

Cezar

Ovom psu je Noina arka dala ime Cezar, kad joj je došao na skrb krajem ožujka 2009. godine. On je križanac ovčara, recimo veće srednje veličine.

Na Veterinarskom fakultetu je utvrđeno da mu je prednja lijeva noga koja se nalazila u neprirodnom položaju u takvom stanju uslijed starije povrede. Utvrđeno je da mu je ta noga već ranije operirana na nepoznatoj lokaciji, i taj prijelom je pri toj operaciji bio fiksiran žicom (nešto što se na Veterinarskom fakultetu u takvoj situaciji ne radi).

Cezar

Cezar je… svojeglav pas. Ne u nekom negativnom smislu. Možemo reći i ponosan i karakteran. Kad je već ”Cezar”, zar ne? Recimo, nakon nekog vremena u šetnji on stane. Vi želite ići jednim smjerom, on ili drugim ili ne ići uopće trenutno. Možete ga malo potezati, dozivati, govoriti da je ”kocka bačena” i to odavno, a da se on ne pomakne. Ali na ljubaznu, ”diplomatsku” riječ lako i spremno reagira. I onda vas slijedi gdje poželite. Možda je razlog što ponekad tokom šetnje stane ili legne umor zbog jedne zdrave noge manje. Možda na prvi pogled i nije za duge šetnje, ali jako voli biti vani, i uz malo iskrenog truda i pažnje mogli biste otkriti da će se šetati s vama poput psa koji nikad nije bio povrijeđen. Ljubazna riječ s njim vam je uvijek sigurna oklada.

Za njegovo poštovanje i ljubav trebate raditi… ali ne dugo.

Cezar

Bila mu je potrebna ponovna operacija noge. Izgleda da mu je noga pri toj staroj, prvotnoj operaciji bila operirana u nesterilnim uvjetima. To je pridonijelo tome da mu je, iako je bio operiran i drugi put, kost bila u tako lošem stanju (osteomijelitis), da mu je ta noga morala biti amputirana.

Cezar je poznat kao sjajan suputnik u automobilu. Iznimno je miran u autu. Pas kakvog biste samo mogli poželjeti za vožnju.

Nakon amputacije prolazio je dosta dug oporavak. Nije mu bilo svejedno tko mu se brine za ranu, dopuštao je to samo osobama od najvećeg povjerenja.

Cezar je sada potpuno zdrav. Ne treba mu nikakva dodatna posebna pažnja po kojoj bi se razlikovao od bilo kojeg drugog potpuno zdravog psa, ma s koliko nogu. Treba mu dom i obitelj, koje još nema. Ni nakon svega što je prošao, ne pamti se da je prema ijednom čovjeku pokazao ikakve naznake agresije.

Dakle, za Cezarovo poštovanje i ljubav trebat ćete raditi… ali ne dugo.

Darka - kolica su posuđena od dr. Vrbanac

Znate li što je to luksacija šestog torakalnog kralješka? Vjerovatno ne znate. Odgovoriti bi vam mogla Darka. Za nju ta dijagnoza znači:

• Lutanje pustim poljima i prometnim cestama;
• Sudbonosni udar jurećeg automobila;
• Sekunda leta kroz zrak i grubo slijetanje u jarak;
• Minute, sati, dani, noći u jarku, daleko od pogleda;
• Lizanje jutarnje rose, barem vlage ima u jarku, još sam živa;
• Netko ide. Pomoć?;
• Doktori, pregledi, dijagnoze;
• Ozljeda kičme, nepokretna, nema osjeta u stražnjem dijelu tijela;
• Smrt.

Možda ćete reći da je smrt najbolje rješenje za Darku. Humana eutanazija, kako se popularno zove ubijanje pasa “u njihovom najboljem interesu”.

Ali smrt nije Darkin izbor. I nije u njenom interesu. Darka želi živjeti i bori se za život. Od te borbe nije odustala kad je ostala sama i napuštena. Nije odustala u beskrajnim danima na dnu jarka kad je preživjela ližući rosu. Ne odustaje ni sada kad leži u tvrdom mračnom kavezu u kojem bi svakog uhvatio očaj. Darka ne odustaje. Strpljiva i blaga, prima terapiju i čeka neke bolje dane. Ona ne zna da je invalid, da joj stražnje nogice nikada neće ozdraviti, i ne misli o tome. Živi tiho i nenametljivo, a svaki dolazak volontera u njoj izazove nevjerovatnu radost. Darka se raduje maženju, obožava jesti, a najsretnija je kad ju odnesemo na toplo sunce i meku travu. Stoji na prednjim nogicama i kao da kaže: “dan je super za šetnju. Idemo!”

*kolica su posuđena od dr. Vrbanac

Toj njezinoj volji, optimizmu i vedrini želimo pomoći. Želimo joj omogućiti da krene, da ponovo trčkara livadom, njuška, zabavlja se i druži. Ne možemo izliječiti njezine nogice, ali možemo joj kupiti kotačiće i vratiti joj mobilnost.

Darka bez kolica

Molimo sve vas koje je dirnula njezina priča, koji poštujete njezinu volju za životom i entuzijazam, da nam pomognete prikupiti sredstva za kupovinu kolica. Ona se prave po mjeri, a za Darkinu veličinu koštaju oko 350 eura (Na slici se vidi kako to izgleda. A vidi se i vedri pogled kujice u kolicima koja očito ni trenutka ne zdvaja nad svojim stanjem.).

Također tražimo udomitelje za našu dobricu, ljude koji žive u kući s dobro ograđenim dvorištem ili u stanu s liftom. Pokrivamo sve zdravstvene troškove, cijepljenje, čipiranje i sterilizaciju kad za to dođe vrijeme. Od vas tražimo puno ljubavi i brige za Darku, vjernost i strpljivost. Darka je križanka u tipu labradora, ima oko 3 godine, a već vas je ovaj oglas morao uvjeriti da ima pravu pozitivnu labradorsku narav.

Svi potencijalni udomitelji i oni koji žele pomoći, mogu se javiti na brojeve mobitela 098 9647 107 ili 091 521 46 96.

Darka je jedno veselo i živahno pseto, s puno ljubavi i jakom voljom za život i dok ju gledate, postane vam jasno koliko je život velik i vrijedan.

Bez kolica, Darka neće moći živjeti jer se neće moći ni kretati. Ako možete i želite, pomozite joj da živi i dalje.

Požurite, Darki hitno trebaju kotačići i dom!

Broj žiro računa: Zagrebačka banka, 2360000-1101542052 (s naznakom “za Darku”)
Udruga zaštitnika životinja “Noina Arka”

Kontakt: 098 9647 107 ili 091 521 46 96

Abba

O meni, mojoj braci i sestricama brinula je “Noina arka”.
Mene su udomili sa 4 mjeseca starosti jednoj predivnoj gospođi sa kojom sam proživjela sretne dane sve do kobnog 05.08.ove godine. To mi je najtužniji dan u mome psećem životu jer moja je gazdarica iznenada umrla. Kako smo živjele nas dvije same toliko sam bila vezana za nju da nisam 5 dana dozvolila nikom da uđe u stan i dodirne moju ljubljenu gazdaricu koja je za mene spavala vječnim snom.

Abba

Onda su nekakvi ljudi u plavim uniformama  došli i silom me odvukli, strpali u mali kavez gdje sam umjesto toplog glasa moje darinke, slušala samo gromoglasne laveže . Oh kako sam bila tužna da nisam htjela niti jesti niti piti. Željela sam da i ja otputujem u vječnost.

Ne dozvolite da se to dogodi, omogućite mi da dokažem da i dalje znam voljeti i biti nečiji kucni ljubimac, nečiji najvjerniji prijatelj. O meni opet brine “Noina Arka” ali previše imaju životinja na skrbi da bi se mogli posvetiti samo meni. A ja trebam čovjeka samo za sebe.

Molim vas omogućite mi da  svoje stare dane proživim u obitelji a ne u kavezu.

Sve info na broj: 091/ 584 77 83