…. samo da mu bude bolje 🙁
Mako je stigao u naš Program ranjenih sredinom siječnja, potpuno nepokretan. Nije čak ni pridizao glavicu, nije čak ni očima pratio što se oko njega dešava, samo je nepomično ležao. Prošao je sve moguće pretrage, no povreda unutrašnjih organa nema tako da je najvjerojatnije riječ o neurološkoj traumi.
Nakon svih pretraga odnedavno je započeo s fizikalnom terapijom. Počeo se pridizati, stražnjim nožicama čak se i odguruje, dok su prednje nožice slabije. No i u prednjim nožicama ima osjet, kada ga štipnemo i s njima trza. 🙂
Počeli smo ga pomalo i šetati, ne bilo kako nego s posebnim „hamićem“. Ovako ga praktički nosimo, a Mako je, tako nošen, počeo kakati i piškiti vani. I uči iznova hodati i jača mišiće.
Postoje šanse da ponovno prohoda, i svi se nadamo najboljem jer ova malecka njuškica očarava. Sada bistro gleda oko sebe, sve prati, postao je živahan, a ima apetit kao maleni slon. Sve u svemu – ima puno malenih pomaka na bolje. 🙂
Bilo bi lakše ukoliko netko tko ima iskustva sa psima, a ima dovoljno vremena da radi s Makom njegove vježbice, uzme mališana na privremeno čuvanje. On je stvarno malen, križanac je pekinezera i ima 4 godine. Tako bi mu bilo ipak ljepše, a nadamo se da bi i oporavak mogao ići brže. Pokazali bi čuvalici vježbice koje je potrebno svakodnevno raditi, pokazali i kako ga šećemo. Samo da nam Mako što prije ozdravi.
U slučaju da netko s dosta slobodnog vremena i puno ljubavi za peseke želi pomoći malenom Maku u njegovom oporavku molimo nazvati broj 091/321-4696.
